 |
| O ŠIBENIKU I REGIJI / Baština |
|
Jedna od osnovnih značajki današnje urbane formacije Šibenika je njegova povijesna gradska jezgra koja je nastala postupno tijekom stoljeća. Podno utvrde (Castruma) na dijelu strme južne padine brijega bliže moru od današnjeg duplog bedema u Docu do katedrale, nastalo je prvo urbano tkivo Šibenika.
To je Šibenik druge polovice XI. stoljeća. Tijekom XII. st. urbanističko širenje grada krenulo je niz jugoistočnu padinu tako da je krajem tog stoljeća zahvatilo prostor od tvrđave svete Ane do današnjeg benediktinskog samostana svete Luce i dalje do obale kod Dobrića. Tom su crtom 1200. godine prolazile stare gradske zidine.
Do 1322. godine grad je bio ograđen bedemima koji su završavali na obali uz kompleks crkve i samostana svetog Frane. U XV. st. razvija se intenzivna graditeljska djelatnost (Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac). Uz velebnu katedralu, u XV. st. se podižu i druge crkve, patricijske palače, uređuju se trgovi i ulice i ojačavaju gradski bedemi.
Graditeljska se djelatnost nastavlja i u XVI st. kad Šibenik dobiva definitivnu prostornu organizaciju s novom strukturom i kvalitetom gradskog tkiva
U XVI. st. Šibenik dobiva definitivnu prostornu organizaciju sa naglaskom na gradske zidine s tvrđavom svete Ane i završnim oblicima gornjih dijelova katedrale. Barokno razdoblje nije bitno promijenilo sliku te cjeline. Povijesnu gradsku aglomeraciju tvore predjeli Dolac, Gorica i Grad.
|
|
